beats by dre cheap

NE VOLI NIKAD PJESNIKA

Sitna ti nafaka kad sebe u mazno jutro lažeš,
slatko od ljubavi kad na vrelu strast namažeš,
uvaženo, s visine, leđima njegovim veliš: Eh, rano moja ljuta,
kao da si iz oluje odnekle bijesom orkana otrgnuta,
a ne znaš, rano, da to samo satiri u tebi kolo kopitama ždiju,
i svjesna nisi , ne vidiš svoju pogibiju,
bježiš iz vrelog pepela, a sama si u njeg klekla,
eh rano ljuta, što bi ti rekla,
zar da smijeh i strah u demonu, riječ tvoja opora tvori,
strah sablasni u onom ko ne kleči ni u pokori,
zar sa par riječi da plašiš samotnjaka vuka,
hahahhaa...., hvata ga i smijeh, i b'jes, luđačka huka...?

Pa ta pjesnička zvijer na Boga se ludilom svojim baca,
zmijski mu jezik nemilosrdno plamen palaca,
ironija sudbine usnu krivi u dugu,
lajavi jezik zavija bijes u kugu i porugu,
njegova misao oštra ko str'jela,
smrt bi ko svijeća od njeg’ izgorela.

Od njega bježe zmije, šišmiši, škorpije,pauci,
iz njega režu pakleni, demonski jauci,
vrijeme ne prizna, nit prostor vidi,
niti ga savjest po mislima bridi,
a ti mu kažeš:Eh rano moja ljuta,
onako s kreveta. još topla, tek prevrnuta,
dok jutarnja magla kroz prozor mili,
uspavane pčele trutove usnili,
tebe, dušo sitne nafake, misao blijeda mori,
a njegovi snovi streme ka vulkanskoj gori,
ka ljućoj rani strast iz njeg plamti,
a ti, rano moja, zapamti:

Kad ludi pjesnik pera se lati,
sve jeca, pršti, varniči i trešti,
bjesne gromovi, plamte stihovi vješti,
krvavi tragovi niz hartiju se ko poplava šire,
u ranu ljutu pera sječivo zadire,
nijem, paklni krik iz njega srce čupa,
rima ko lavina stijenja kroz vrijeme lupa,
a ti melanholično, tužno veliš:Eh rano moja ljuta,
pa dobro, hajde,napaljena ženko, kad si zaljubljena i uvrnuta.....

Besmrtnost duše
http://ashabo.blogger.ba
11/11/2014 15:56