Besmrtnost duše

Dobrodošli na moj blog... SVAKA JE DUŠA BESMRTNA I SAMO NJENA ENERGIJA MIJENJA SVOJ OBLIK...

12.06.2011.

173.Ante je nasao Isusa

Ante je redovno, svake nedjelje, posjecivao malu, seosku crkvu, dolazio u nju i klecao na koljenima dok je debeli Fra Luka valjao svoju stomacinu i citao molitve: prvo za Svetog Oca u Vatikanu, pa za predsjednika, za vladu, pa za biskupe i za sav kler, i na kraju balade, spomenu bi i vjerni narod pred raspelom Isusa Krista. Ante je znao napamet sta ce se sve odigrati u crkvi, vjerno i poslusno je prilazio i ljubio ruku Fra Luki posle mise, ulazio kao dobra ovca u izbicu za ispovjed i pricao o tome kako je sa zenom spavao dok je imala menstruaciju i ogrijesio se, ili je u bijesu sto pijevac kukurice u tri sata nocu spomenuo Isusa u neprilicnoj pozi pa je dosao da se ispovjedi i da mu Fra Luka i Bog oproste na grijehu jer je eto on pogrijesio zato sto je ovca, obicni hajvan, koji ne postuje ni zenu, ni Boga, ni nikoga kad mu spermatozoidi navru u mozak, ili ga bijes zaslijepi. Fra Luki je ova njegova prica bila poznataa i pomalo i dosadna, jer njega nije mnogo interesovalo da neko u ispovjednici prica o tim stvarima. On se kao castan svestenik, odan Bogu, crkvi, naravno i vlasti, jer je vlast uspostavio Bog (a ko bi drugi), najvise zanimao o tome sta ce mu ko u ispovjednici ispricati o politici, o vlasti, o pandurima, o tome da ko ne razmislja o kakvoj pobuni protiv vlasti, ili ne daj boze kakvoj buni protiv Svete crkve.. Naravno kada bi on tako nesto cuo on bi to zadrzao izmedju sebe i Boga, jer je bozija zapovjest da se ispovjed ne smije nikom kazati, pa cak ni Inkviziciji… Medjutim, mnoge vijesti iz ispovjednice na neki nacin bi procurile i stigle do lokalnih pandura, i uvijek bi neko posle toga grdno najeb’o,  kako je imao obicaj da kaze komsija Meho, nevjernik iz susjednog sela, koji, hama bas, nikakve veze nije imao ni sa Antom, ni sa Fra Lukom, a jos manje sa Isusom jer se rodio kao musliman, a da ga niko nije pitao zeli li to biti ili ne, kao uostalom i njegove komsje krscani kojih je to bio genetski protokol da postaju krscani, namah posle rodjenja... Taj isti Mujo je lajao po okolini da to nisu cista posla, da svaki ponedjeljak neki katolik posle nedjeljne ispovjesti u crkvi, mora u ponedjeljak da se ispovjeda i u lokalnoj policijskoj stanici koju su neki popularno ili iz milosti zvali i redarstvena sluzba. Taj Mujaga govorio je:
-Haman ljudi, nijesu to cista posla…Neko cinkari pandurima, ili pop ili Isus ili neko treci..

Ante se nikada nije obazirao na ove podvale ovog nevjernika koje je on baljezgao dok su njih dvojica srkali kavu i povlacili lozu iz cokalja u soskom birtusu.. Nije ga to interesovalo, niti je vjerovao u Mujine nebuloze, mozda najvise zato sto nije ni znao sta znaci rijec nebuloza..

No jedne nedelje, odnosno ponedeljka i te kako ce ga zainteresovati… Zasto? Pa kao dobri krscanin, te nedjelje, on u ispovjednici izlaja da je prije dva dana opsovao i drzavu, i vlast, i Isusa, i sve sve jer mu dosao porez za njegovu kolibu i dva jutra zemlje, duplo veci nego lani, a plate nije primio ima pet mjeseci jer gradjevina na kojoj radi slabo posluje, bar tako kaze gazda Marko. Kad gazda tako nesto kaze imas izbor: da vjerujes i sutis, ili da ne vjerujes i “razgulis”. Je li demokracija ili nije, jebem ga..? Nekako Ante je bio izmedju, niti je vjerovao jer je svaki dan radio kao rob dvanest sati mjesajuci beton i vukuci ga u civarama, niti je “nevjerovao” jer nije smio da ne vjeruje jer bi mu gazda zabio nogu u guzicu, pa onda, ostade bez posla, a njegova sirotinja bez ono malo crkavice sto ponekad gazdi ispadne iz savijene, osusene ruke…

I odmah, u ponedeljak ujutru, cim se razdanilo, Ante se nasao u “redarstvenoj” na ispovjedi, i plakao kao malo dijete, a da nije ni znao zasto place, kleo se da nikad takvo sta ne bi ni pomislio ni opsovao i da je to neko slagao na njega.. Naravno, izasao je posle jedno dva sata “informativnog razgovora” iz “redarstvene” bez crvenila na licu jer mu niko ni samar nije zveknuo zbog takvog baljezganja, jer na kraju krajeva, u demokraciji se sve moze ispovjedati slobodno.. No, jedno sedam dana, Ante se nije pojavljivao ni na poslu, ni u kavani, a ni u crkvu nije dosao u nedelju. Zlobnici su pricali da je lezao kod kuce potrbuske svih sedam dana jer mu su mu ledja i guza bili modri od “sjedenja u redarstvenoj” ko pendrek policajca Ive koji je kazu imao strasno tesku ruku iako nikad nikog nije opaucio palicom… Tako bar kazu, a bolje je vjerovati, nego provjeravati...

Posle sedam dana Ante se pojavio i u kavani i na poslu, ali u crkvu nije dosao sledece nedelje ni na misu, ni na ispovjed, pa ni sledecih nekoliko nedelja zaredom..

Fra Luka se zabrinuo za ovu svoju “dobru ovcu”, da ne odluta kud i ne ode u zijan i ne izgubi dusu koju je bio zavjestao da ce vratiti Isusu jer je od njega i posudio nju  na neodredjeno vrijeme. Nije Fra Luka mnogo razmisljao o nekoliko maraka koje bi Ante svake nedjelje ostavljao u crkvi, nego se zabrinuo bio za zdravlje svoje ovce…

I tako posle mjesec i po dana, on ti fino, posle nedeljne mise uputi se pravo ka Antovoj kuci da nadje zalutalu ovcu, opet je vrati na pasu i na pravi put, jedini koji vodi u raj, a koji nece moci naci milijarde nevjernika koji vjeruju tamo u nekog Alaha, Muhameda, Budu, Krisnu, Visnju, pa i u laznog Isusa kojeg propagiraju druge krscanske crkve i ostale bogomolje… Ne nadje Antu u kuci.. Antova zena mu rece da je Ante otisao jutros na posao iako je Sveta nedelja, jer gazda zna za svetinje, ali posao ne zna.. Fra Luka, znojavom rukom, izvade iz dzepa dvije bombone “Bronhi-lakse se dise”, i dade ih djeci koja su sline brisali od majcinu prljavu suknju i plakali od gladi, a da nisu znali ni sta rijec glad znaci jer su rijetko jeli, te pokupi skute svoje odore i uputi se pravo na gradiliste gdje Ante “jede hljeb svoj nasusni u znoju lica svog”.

Nadje Antu na gradilistu, kako dahce i gura civare pune betona uz skelu na drugi sprat. Rece mu da stane, da ga nesto priupita, a Anto promrsi kroz stisnute zube:
-Ne mogu stati Fra Luka, ako stanem, nejb’o sam, necu moc krenuti..Pusti da ovo izguram gore i vratit cu se, pa me onda pitaj.

Fra Luka klimnu glavom i zauze busiju u hladovini ispod krosnje stare kruske.. Prodje par minuta, i zacu se klaparanje civara, koje su sada prazne, veselo poskakivale niz skelu u Antovim kvrgavim, oteklim rukama. Anto pokusa da prodje pored Fra Luke, kao da je bandera a ne ziv covjek koji ga ceka, ali mu Fra Luka poturi nogu i on zamalo ne pade.

- Stani Ante, rekao si da ces se vratiti i da ces mi dati odgovor na moja pitanja, stani   da te priupitam nesto vazno..

Ante videci da nema izbora rece:

-Pa pitaj Fra Luka.

-Sto te, Ante, nema mjesec i po na misi? Nit se javljas, niti dolazis..

-Pa, Fra Luka, ja vise ne moram da idem u crkvu, ni na misu…Nema za tim potrebe..

-Kako nema potrebe, crni Ante, hoces da izgubis svoju dusu koju si zavjestao Isusu?

-Necu, moj dobri Fra Ante.. Necu da je izgubim… Nego, ne treba da idem vise u crkvu jer sam ja nasao Isusa i svaki dan sam sa njim u drustvu..

-Sta si nasao, i gdje si nasao? Ides li to u neku drugu crkvu a ne u moju?

-A, nisi ti mene shvatio, moj dobri Fra Luka…. Ne idem ja ni u kakvu crkvu od kada sam se zadnji put tebi ispovjedio, niti cu ikada vise ici..

-Sta to govoris nesreco nevjernicka.. Kako neces u crkvu, i gdje si to nasao Isusa..U svojim mislima??

-Ne, moj dobri Fra Luka…Ne u mislima, jer ja sam ti priglup, siromah i ne znam bas dobro misliti, nego sam ga nasao ovdje na poslu.

-Kako na poslu? Gdje na poslu” Da se to ti Ante ne sprdas sa mnom?,-upita ga Fra Luka.

-Ne spradam, moj dobri Fra Luka. Gdje bi se sprdao sa svestenim licem kojeg je sam Bog postavio da ispovjeda narod, nego sam ovdje svaki dan sa Isusom i ne trebam vise crkvu.

-Kako si sa Isusom, tu na ovoj usranoj gradjevini?-omace se Fra Luki pa opsova.

-Ovako, moj dobri Fra Luka… Vidis li ove civare? Vidis… E, pa ja po citav dan vucem Isusa na ovim civarama, ali on mi nije tezak ni malo.On je lak ko perka..Valjda se osusio za ovih zadnjih dvije hiljade godina kako vi kadite i dimite po njemu, ali mi je strasno tezak krst za koji ga prikovaste vi, svestenici, prije dvije hiljade godina, i jos uvijek ga drzite prikovanog kroz Anta. Pera, Mariju,…i sav ostali narod, moj dobri Fra Luka, i ja zato vise nemam potrebu da idem u crkvu..

11.06.2011.

171.Oda mojoj domovini

Domovina moja je mjesto

Gdje se od suza,pocesto, spravlja tijesto,

Za okate bebe koje se radjaju

Sa sest atomskih glava i dvanest ruku,

Majke ih povijaju u vrisak i muku,

To mjesto, ponekad, zovu i Hirosima,

Cudne djece tu podosta ima…

 

Otadzbina moja je Etiopija gola,

Gdje djeca, ponekad,

I po deset godina pozive samo od bola,

Ali,zato, ukusne kolace spravljaju od pjeska,

Trpaju ih u buljave stomake bez smjeska,

Jer je to ozbiljna hrana.

I mjesta za smijeh nema..

 

Da, domovinom zovem i Kalkuti,

Znate tu djeca snivaju o tuti

Dok u svom izmetu na ulici zive,

Zgrcene im prebijene kicme krive,

Gladan stomak pojeo im crijeva,

Tamo ni vrabac ne jauce, nit pjeva,

Golubove pojeli sa perjem skupa,

Gle, malen kostur, u praznu konzervu kasikom lupa,

Nosi je ustima, ko puna biva,

Iz nje se maste milina u grlo sliva…

 

A tamo, malo dalje milioni kineza

Vezu svoju djecu oko bandera, hrastova, breza,

Dok po cetrdeset osam sati dnevno u fabrici oru,

Za crnog hljeba, prepeklu koru,

Sto struze gladne djecje stomake,

Oci im buljave uprte u oblake,

A suze umjesto kise iz neba kaplju..

 

Domovina moja je i Bliski Istok,

Jer tu je glavni naftni krvotok,

Krv djecija u zemlju se sljeva, u naftu tvori,

Na bojnim poljima djeciji tabori,

Tamnopute glavice zabacili na stranu,

Cekaju noz u smrtnu ranu,

Iz koje crno zlato u sjaju svom odmah potece,

Cim koljac magicnu rjec izrece..

 

Da, moja je otadzbina i Balkan, Evropa,

Gdje se vjekovima masno, debelo kolje i klopa,

I samo navece, valjda zbog stida, u sumraku,

Majka drzi bebu u naramku,

Preskocila zahrdjalu, trosnu ogradu

Stapom kopa po smetljista smradu,

Trazeci komadic hljeba

U majcino mlijko da ga tvori,

Pored nje prolazi gluvi, slijepi, nijemi, oholi,

Zvacu sendvice svinjetine pune,

Jagnjetine, lososa, jastoga, tune…

 

Da, moja je domovina i Harlem slavni,

Capital city homlesa glavni,

Gdje djeca munje kroz igle pale,

Bubrege dati za “crtu” ne zale,

A sta bi drugo mogli da daju,

Kad opijeni siromastvom po vazdan dremaju….

 

Otadzbina moja su pjesnicki:

Potoci, rijeke, mora, sume, brda, i polja,

Ta slavna mjesta krvavih pokolja,

Gdje visak mesa i koski, vijekovima, lezi i trune,

Iskasapljeno kroz ratove i bune,

U ime moje Otadzbine,

U ime moje Domovine,

Koji neki, kroz sit osmjeh zovu, i Plava Planeta,

A oni, gladni osmjeha, je vide mracnu i crnu,

Nevjerovatno, koji kontrast....
11.06.2011.

171.Probudi se

Hiljadu kristalnih kapi ljetne tople kise,

I mnostvo morskih kristala,

Ponesto zvjezda sto bljeste u noci,

I malo sunca jutarnjeg ti nosim,,

A ti spavas i u snu jecas, grleci noge gole..

 

I duh moj opijen mirisma

Saljem ti kroz morske dubine,

I iskru duginih boja u potoku sto zubori,

I smiraj dana u lahoru sto trepti

Sve su to pokloni koje ti nosim…

A ti, ti spavas i sanjas ljubav..

 

Probudi se,

Malo je vremena,

Uzmi poklone,

Dok ih snaga slobodnog stiha nije ukrala…

10.06.2011.

170.Rodoljub slavni

 

Ustajte braco ginut se mora,

Ustajte svice slobode zora,

Za narod, za vjeru za ideale

Mnoge su glave na panju ostale..

 

Rodoljub skoci i pusku uze

Dvije srne, u ocima suze

I pero zgrabi i pjesme da sara

Planinom brodi kao utvara

Za slobodu, za bolje sutra

Tako mu rekose tog ratnoga jutra.

 

No jedno jutro kad rat uminu

Trgnu se i za sna i spozna istinu,

Gladan, i mrsav bez ista para

Upita sebe: “Ko me to iskara”

Zakrpe dvije na ratnoj bluzi

I rob profitera sto ga naguzi,

Ko srne dvije suze u paru,

Pokupi pjesme, svoju gitaru

I ode u svjet da trazi hljeba,

Ostavi narod vise mu ne treba,

Napusti narod, ideale i vjeru,

Vinu se u svijet za hljebom u potjeru,

I dvije suze ko srne ponekad kanu,

Jer spozna lazi, i obmanu,

Hvalu Bogu ponekad pise,

Dok tudji zrak plucima udise;

I kaze:

O Boze hvala ti kad vec moram da budem rob,

Sto mi dozvoli da budem tudjinu a ne svome..

Cini mi se da je nekako lakse..

10.06.2011.

169.Demoni plesu

Ukocen polumrtav pogled

Uprt u daljinu koje nema,

U polumraku sobe leluja sjena,

Misao demonska mami i zove

U pohode krvave mracene snovi plove.

Dusa se raspada, rastace, lomi

O kako boli, o kako boli…

Dok mozak misli sulude tvori.

Krvi ukus, mrtvi opori,

To ljubav nozem reze po dusi,

Kosmos se rusi,

Dok usnu donju bijes grize….

 

A ona tamo negdje, daleko

Jeca pod dekom u noci,

Cvili ujedena u samoci,

Misli na izdaju, na zadnji cin…

 

Smjes se ludo utvaro luda,

Nosis me negdeje, daleko,

Kuda,

Daleko od nje,

Gdje zvjezde gasnu

Uz zudnju strasnu

I misao poluglasnu,.

O kako te moje srce voli,

Sumnjalice jedna luda…

 

Demoni oholi

Plesu valcer sa nama,

U dusi mrak, tama,

Ti sama,

Places nijemo u snu,

Ja na javi tonem ka dnu,

Nemocno trazeci rjeci,

Kako ti reci,

A da ne mislis da sam samo cinik,

A ustavri, mozda i jesam,

Ali te tamne sjene svjestan nijesam.

 

I oko mene sad utvare plesu,

Jesenjin zove,

Majkaovski mi mase,

Na dlanu, svoje, krvavo tane mi nudi,

Sto mozak njegov davno, nekad ono prosu,

Obojivsi u crvno jutarnju rusku  rosu,

Tu je i dama salom sto se davi,

Isidoru Dankan

Kotac od kocije gazi po po glavi,

Bulgakov na uzici Behmota vuce,

Ples pocinje, bubanj vec tuce…

Demoni veslo u zanosu plesu,

Smiju se u sablasti, zovu jos jednu blesu,

Nude joj mir u smrcevom lijesu,

A ona, idiot, jos uvjek se koleba,

Pogled joj uprt put neba,

Kao da za savjet nekoga pita,

U nadi koja vise nije ni sjena..

 

Ohole napasti..

Hahahhhaa….

Nek ples otpocne o mracne sjene,

Krvave morske guse me pjene,

Dok brod duhova okeanom plovi,

Putevi novi,

Bespuca stara,

A ona spava i jeca,

Nesvjesna da ona, mozda, spas,

U srcu svom kao relikviju ponosno cuva…

10.06.2011.

168.Zivot na ulici

Ona lezi pod ljudskom osusenom kozom,

Lice mu miluje izrezbareno borom

A ona mlada, zdrava i cvrsta,

Sjaj laka sa noznih prsta

Bljesti pod svjtlom hotelske jeftine sobe..

 

I on puza, baulja po njenom tjelu

Ona se uvija ko kucka, lazno,  u polumraku

On je miluje ljubi u strasti

A ona povraca, muka joj u stomaku..

 

I sve se zavrsi brzo i lazno

Voda ce saprat blato, nista nije vazno

On ce otic i lec’ pored zene sto vjecno hrce,

Ona na trotoare na kojim ulicne svjetiljke strce,

Cekat ce drugog sa nesto malo vise para u dzepu

I malo vise gorcine u dusi..

Sa suzom u oku pomisliti ce:

Eh, nije lak zivot na ulici..
08.06.2011.

167.Pjesnicima

Htjedoh na brzaka,

U nekoliko koraka,

Da napisem stih bez veze,

Bez teme i teze,

Treme i dileme,

Zafali inspiracija i osta prazna lista,

Naturla na udici glista,

Vukodlaka cupavih puna suma,

Trauma,

Svijet sto bljsti u sjaju pakla,

Ispljuvak tuberkulozan sa kristalnog stakla,

Jecaj u slobodi sto negdje daleko, rudi,

Stihovi, pjani, cudni i ludi,

Sve same rime,

Iz pakla se dime,

Metafore, atributi,

I pimpeci, jedni mlohavi, a drugi kruti.

 

Pokusaj osta na prvoj rjeci,

Eno se Dante iz pakla beci,

Gete i Faust druzbu mu cine,

Noc pluta u sjeni krvave mjesecine

Urla Viktor Igo dok Lucifer ga bode

Daje mu kap natrule, mocvarne vode,

Oci mu bljeste ko sante leda,

A pjesma zastala, trulog pogleda,

Razum zamucen i ljubav spomenu,

Kroz gluvu tamu, sjebeno snenu,

I rijec luda ko sjena kanu,

Vukuci liniju, usku tananu,

Prazninu zivota spjevase rime,

Sve same sestice i ku*cine,

Sve poeta do poete sjedi,

I pisu rime zaneseni pogledi,

Ljubav ko lava iz vulkana tece,

Oci im polipske keze se, bece,

Rodoljubivu jednu, politicar moli,

I pjesnik iz rukava domovinsku proli,

Ditiramb pjesnice da se veselim,

A vec sutra na nebo da selim,

Elegiju pjesnikinjo srce nek puca,

A smrt na vrata jos nocas kuca.

Sonetni vjenac opici druze,

Dok smrtne kose oko tebe kruze,

I za kraj jednu, socijalu opleti,

Na krilima smrti i ti odleti…

 

 

Ko cita vise te usrane rime,

Kome trebaju sestice i ku*cine,

Ko se jos stihom u svjetu dici,

Ko su junaci u supljoj prici,

Pjesnici sneni, romnticne cudi,

Prestante tesat, jeste li ludi,

I ostrit tupa, mastiljava pera,

Koji vas kupleraj na pisanje tjera,

Sta ce vam stihovi i cemu rime,

Sto se uzalud ubijate time,

I suze lazne lijete niz ledja,

Bore vam narasle ispod vijedja,

Dusa vam ushla od suza i bola,

Ustajte vise od pisaceg stola,

Bacajte plajvajz sto vene reze,

I mracne misli kroz dusu proteze,

Jer pjesme niko vise ne cita,

Pustim drumom niko ne skita,

Osim budala poeta snenih,

U ludilu nepostojanja opijenih.

08.06.2011.

166.Rijec

Najsladja pjesma je misao koja kane iz njedara vrelih,

Mladih i jedrih

K’o suza cista,

Na suncu na tren ona zablista…

 

A tamo negdje u dnu srca neprestano

Tuga kroz dusu brodi,

Teski su i mucni njeni porodi,

Jer gust mrak i kisa to dijete u svjet donose,

Dok suze nijeme ocima prose,

Djeciji vrisak pri prvom uzdahu

Prosu se sneno  jednom dahu,

Za ljubav,

Za srecu,

Za stvari male,

Za zagrljaje sto u snima fale

I pjesmu ko lahor sto ka nebu stremi,

Pogledi pricaju nijemi,

A samo jedna rijec hrabra,

Srecu u srce moze da slije,

A tako nam je to tesko izgovoriti..

Zasto????

04.06.2011.

165.Bog

O Ti velicanstveni,

kome milijarde pokleklih dusa pjesmu poje

O Tvorce Svemira cuj rjeci moje,

Cuj bol sto dusa jeca u noci

I zudi za slobodom u svojoj samoci.

 

Pogledaj bar jednom, ne sklapaj dremljive oci

Trzni se iza sna u prokletoj noci,

Pa dusa Te zove, sto ti je stvori

Mrtvi su tvoji ljudski tabori..

Mrtve su crkve u kojim svjece gore,

Mrtve se utvare u tami bore,

Klanjaju nemocne duse u lazi

Mrtve su svi ikonski vitrazi.

 

I sve je laz koju demoni kroje,

dok mrtve duse nocima broje,

Slazuc’ racune u svoje kese

Jacajuc’ zlo, hraneci bijese..

 

A ti sutis, dremas na tronu svom,

Nemas vremena za one sto vijekovima mracnim pate,

Ponekad mrtve duse do tebe svrate,

Placu u bolu i tuzi,

Al ti slijep i gluv i dalje dremuckas

I mislis: Ja sam Bog, neprikosnoven,

Nemilosrdan i uvjek u pravu,

De malo spusti svoju slavu

I pogledaj na bjedu sto vjekovima moli

Dok krv im piju demoni oholi..

Ustani,

Probudi se iz dremeza i lazi

Pomozi dusi koja te trazi

I kazi:

Ja sam tvoj Bog, nemaj drugog boga

I to dokazi…

28.04.2011.

164.Jutro radja budjenje

 

 

Ipak je bio samo san…

Skup iluzija u nepostojanju..

Zelja duse za slobodom i ceznja za ljubavlju..

Ne zelim da mislim na san, a mislim.

Jos jedna rupa na supljoj vreci duse.

Bljesak srece koji je opet potonuo u tamu nepostojanja.

Bilo je isuvise lijepo da bi trajalo u vjecnosti.

Zaborav ne moze izbrisati nista jer je ostala bol.

Vracanje u tamu starnosti sa jutarnjim budjenjem.

Bio je to samo virtualni san neosanjan do kraja,

A ipak tako stvaran kao bol posoljenoj rani.

Ostala je slika jos jednog poraza nad zivotom.

Trebalo je da bude pjesma koja godi dusi

Ali nije.

Samo je gorcina koja se prosula po listu.

Leci cu opet pod krosnju bagrema

Njegov cvijet mirise na san i ljubav.

Zatvorit cu oci uz treptaj duse,

U nadi da ce san opet upaliti baklju.

U nadi a ce razbiti tamu koja je na dublja nego juce.

Ostao je samo jos jedan gorak ukus,

Jos jedan poraz nad besmislenim zivotom,

I kurva kojom pjesnici lazu sirotinju i zovu nadom.

Nadom da opet mogu zaspati.

Zasto se radjaju jutra i bude izgubljen duse?

Ostavite nas da vjecno lebdimo u snovima nepostojanja.


Noviji postovi | Stariji postovi

Besmrtnost duše
<< 06/2018 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930

MOJI LINKOVI
SVI KOJI CITAJU MOJE POSTOVE SU
MOJI FAVORITI
Jedinstvena Bosna i Hercegovina
Superpenzioner
Zle priče
žena zna
U urbanoj sahari života
B(r)LOG
F.C. BARCELONA FANS ™
Obilježena.
We'll walk this road together, through the storm!
DupliCataS
Prohujalo s vihorom
S vremena na vrijeme
Joanna Noëlle Blagden Levesque (JoJo - Daily)
ZA ONE KOJI RAZMIŠLJAJU
Moji lirski pokusaji
NEOBUX: Ne radite za novac neka novac radi za Vas!
Zahrin jokelist
IVAN BAĆAK TOMISLAVGRAD
Kutak poezije i mudrih izreka
Manchester City | Balkan
Pizdim, dakle postojiš.
AMANet MREŽA
vakat
Crveni križ Općine Zenica
FCBarcelona | més que un club
Početak početka je svuda. Kraj kraja je u nama.
počnimo ponovo ispočetka.
RPO IS BACK!
JEDI AJVAR I ČITAJ NAŠE PESME
Moj je zivot igra bez granica-TOSE 4EVER
Never say Forever .
EINSTEINOVA TEORIJA RELATIVNOSTI - NAUCNA PREVARA
Želja o zaboravu .
fell your heartbeat.
Best fansite about UNBROKEN DDL. &amp;lt;3
CHELSEA FOOTBALL CLUB™
Neke druge boje
F.C.Real Madrid
GOLA SAM!
Dirty cactus
Ništa nas ne privlači tako dobro kao odbijanje.
pričaj mi makar bajke bile to
Ruido Sintetico.
Svijet mi je odjednom postao tajna
Ac_Milan_Milano
Ti si moj najljepsi san
Raznoporazno
One life. One love.
Emjay
Provjerena internet zarada!
više...

BROJAČ POSJETA
61783

Powered by Blogger.ba