Ante je redovno, svake nedjelje, posjecivao malu, seosku crkvu, dolazio u nju i klecao na koljenima dok je debeli Fra Luka valjao svoju stomacinu i citao molitve: prvo za Svetog Oca u Vatikanu, pa za predsjednika, za vladu, pa za biskupe i za sav kler, i na kraju balade, spomenu bi i vjerni narod pred raspelom Isusa Krista. Ante je znao napamet sta ce se sve odigrati u crkvi, vjerno i poslusno je prilazio i ljubio ruku Fra Luki posle mise, ulazio kao dobra ovca u izbicu za ispovjed i pricao o tome kako je sa zenom spavao dok je imala menstruaciju i ogrijesio se, ili je u bijesu sto pijevac kukurice u tri sata nocu spomenuo Isusa u neprilicnoj pozi pa je dosao da se ispovjedi i da mu Fra Luka i Bog oproste na grijehu jer je eto on pogrijesio zato sto je ovca, obicni hajvan, koji ne postuje ni zenu, ni Boga, ni nikoga kad mu spermatozoidi navru u mozak, ili ga bijes zaslijepi. Fra Luki je ova njegova prica bila poznataa i pomalo i dosadna, jer njega nije mnogo interesovalo da neko u ispovjednici prica o tim stvarima. On se kao castan svestenik, odan Bogu, crkvi, naravno i vlasti, jer je vlast uspostavio Bog (a ko bi drugi), najvise zanimao o tome sta ce mu ko u ispovjednici ispricati o politici, o vlasti, o pandurima, o tome da ko ne razmislja o kakvoj pobuni protiv vlasti, ili ne daj boze kakvoj buni protiv Svete crkve.. Naravno kada bi on tako nesto cuo on bi to zadrzao izmedju sebe i Boga, jer je bozija zapovjest da se ispovjed ne smije nikom kazati, pa cak ni Inkviziciji… Medjutim, mnoge vijesti iz ispovjednice na neki nacin bi procurile i stigle do lokalnih pandura, i uvijek bi neko posle toga grdno najeb’o, kako je imao obicaj da kaze komsija Meho, nevjernik iz susjednog sela, koji, hama bas, nikakve veze nije imao ni sa Antom, ni sa Fra Lukom, a jos manje sa Isusom jer se rodio kao musliman, a da ga niko nije pitao zeli li to biti ili ne, kao uostalom i njegove komsje krscani kojih je to bio genetski protokol da postaju krscani, namah posle rodjenja... Taj isti Mujo je lajao po okolini da to nisu cista posla, da svaki ponedjeljak neki katolik posle nedjeljne ispovjesti u crkvi, mora u ponedjeljak da se ispovjeda i u lokalnoj policijskoj stanici koju su neki popularno ili iz milosti zvali i redarstvena sluzba. Taj Mujaga govorio je:
-Haman ljudi, nijesu to cista posla…Neko cinkari pandurima, ili pop ili Isus ili neko treci..
Ante se nikada nije obazirao na ove podvale ovog nevjernika koje je on baljezgao dok su njih dvojica srkali kavu i povlacili lozu iz cokalja u soskom birtusu.. Nije ga to interesovalo, niti je vjerovao u Mujine nebuloze, mozda najvise zato sto nije ni znao sta znaci rijec nebuloza..
No jedne nedelje, odnosno ponedeljka i te kako ce ga zainteresovati… Zasto? Pa kao dobri krscanin, te nedjelje, on u ispovjednici izlaja da je prije dva dana opsovao i drzavu, i vlast, i Isusa, i sve sve jer mu dosao porez za njegovu kolibu i dva jutra zemlje, duplo veci nego lani, a plate nije primio ima pet mjeseci jer gradjevina na kojoj radi slabo posluje, bar tako kaze gazda Marko. Kad gazda tako nesto kaze imas izbor: da vjerujes i sutis, ili da ne vjerujes i “razgulis”. Je li demokracija ili nije, jebem ga..? Nekako Ante je bio izmedju, niti je vjerovao jer je svaki dan radio kao rob dvanest sati mjesajuci beton i vukuci ga u civarama, niti je “nevjerovao” jer nije smio da ne vjeruje jer bi mu gazda zabio nogu u guzicu, pa onda, ostade bez posla, a njegova sirotinja bez ono malo crkavice sto ponekad gazdi ispadne iz savijene, osusene ruke…
I odmah, u ponedeljak ujutru, cim se razdanilo, Ante se nasao u “redarstvenoj” na ispovjedi, i plakao kao malo dijete, a da nije ni znao zasto place, kleo se da nikad takvo sta ne bi ni pomislio ni opsovao i da je to neko slagao na njega.. Naravno, izasao je posle jedno dva sata “informativnog razgovora” iz “redarstvene” bez crvenila na licu jer mu niko ni samar nije zveknuo zbog takvog baljezganja, jer na kraju krajeva, u demokraciji se sve moze ispovjedati slobodno.. No, jedno sedam dana, Ante se nije pojavljivao ni na poslu, ni u kavani, a ni u crkvu nije dosao u nedelju. Zlobnici su pricali da je lezao kod kuce potrbuske svih sedam dana jer mu su mu ledja i guza bili modri od “sjedenja u redarstvenoj” ko pendrek policajca Ive koji je kazu imao strasno tesku ruku iako nikad nikog nije opaucio palicom… Tako bar kazu, a bolje je vjerovati, nego provjeravati...
Posle sedam dana Ante se pojavio i u kavani i na poslu, ali u crkvu nije dosao sledece nedelje ni na misu, ni na ispovjed, pa ni sledecih nekoliko nedelja zaredom..
Fra Luka se zabrinuo za ovu svoju “dobru ovcu”, da ne odluta kud i ne ode u zijan i ne izgubi dusu koju je bio zavjestao da ce vratiti Isusu jer je od njega i posudio nju na neodredjeno vrijeme. Nije Fra Luka mnogo razmisljao o nekoliko maraka koje bi Ante svake nedjelje ostavljao u crkvi, nego se zabrinuo bio za zdravlje svoje ovce…
I tako posle mjesec i po dana, on ti fino, posle nedeljne mise uputi se pravo ka Antovoj kuci da nadje zalutalu ovcu, opet je vrati na pasu i na pravi put, jedini koji vodi u raj, a koji nece moci naci milijarde nevjernika koji vjeruju tamo u nekog Alaha, Muhameda, Budu, Krisnu, Visnju, pa i u laznog Isusa kojeg propagiraju druge krscanske crkve i ostale bogomolje… Ne nadje Antu u kuci.. Antova zena mu rece da je Ante otisao jutros na posao iako je Sveta nedelja, jer gazda zna za svetinje, ali posao ne zna.. Fra Luka, znojavom rukom, izvade iz dzepa dvije bombone “Bronhi-lakse se dise”, i dade ih djeci koja su sline brisali od majcinu prljavu suknju i plakali od gladi, a da nisu znali ni sta rijec glad znaci jer su rijetko jeli, te pokupi skute svoje odore i uputi se pravo na gradiliste gdje Ante “jede hljeb svoj nasusni u znoju lica svog”.
Nadje Antu na gradilistu, kako dahce i gura civare pune betona uz skelu na drugi sprat. Rece mu da stane, da ga nesto priupita, a Anto promrsi kroz stisnute zube:
-Ne mogu stati Fra Luka, ako stanem, nejb’o sam, necu moc krenuti..Pusti da ovo izguram gore i vratit cu se, pa me onda pitaj.
Fra Luka klimnu glavom i zauze busiju u hladovini ispod krosnje stare kruske.. Prodje par minuta, i zacu se klaparanje civara, koje su sada prazne, veselo poskakivale niz skelu u Antovim kvrgavim, oteklim rukama. Anto pokusa da prodje pored Fra Luke, kao da je bandera a ne ziv covjek koji ga ceka, ali mu Fra Luka poturi nogu i on zamalo ne pade.
- Stani Ante, rekao si da ces se vratiti i da ces mi dati odgovor na moja pitanja, stani da te priupitam nesto vazno..
Ante videci da nema izbora rece:
-Pa pitaj Fra Luka.
-Sto te, Ante, nema mjesec i po na misi? Nit se javljas, niti dolazis..
-Pa, Fra Luka, ja vise ne moram da idem u crkvu, ni na misu…Nema za tim potrebe..
-Kako nema potrebe, crni Ante, hoces da izgubis svoju dusu koju si zavjestao Isusu?
-Necu, moj dobri Fra Ante.. Necu da je izgubim… Nego, ne treba da idem vise u crkvu jer sam ja nasao Isusa i svaki dan sam sa njim u drustvu..
-Sta si nasao, i gdje si nasao? Ides li to u neku drugu crkvu a ne u moju?
-A, nisi ti mene shvatio, moj dobri Fra Luka…. Ne idem ja ni u kakvu crkvu od kada sam se zadnji put tebi ispovjedio, niti cu ikada vise ici..
-Sta to govoris nesreco nevjernicka.. Kako neces u crkvu, i gdje si to nasao Isusa..U svojim mislima??
-Ne, moj dobri Fra Luka…Ne u mislima, jer ja sam ti priglup, siromah i ne znam bas dobro misliti, nego sam ga nasao ovdje na poslu.
-Kako na poslu? Gdje na poslu” Da se to ti Ante ne sprdas sa mnom?,-upita ga Fra Luka.
-Ne spradam, moj dobri Fra Luka. Gdje bi se sprdao sa svestenim licem kojeg je sam Bog postavio da ispovjeda narod, nego sam ovdje svaki dan sa Isusom i ne trebam vise crkvu.
-Kako si sa Isusom, tu na ovoj usranoj gradjevini?-omace se Fra Luki pa opsova.
-Ovako, moj dobri Fra Luka… Vidis li ove civare? Vidis… E, pa ja po citav dan vucem Isusa na ovim civarama, ali on mi nije tezak ni malo.On je lak ko perka..Valjda se osusio za ovih zadnjih dvije hiljade godina kako vi kadite i dimite po njemu, ali mi je strasno tezak krst za koji ga prikovaste vi, svestenici, prije dvije hiljade godina, i jos uvijek ga drzite prikovanog kroz Anta. Pera, Mariju,…i sav ostali narod, moj dobri Fra Luka, i ja zato vise nemam potrebu da idem u crkvu..
Pozivam sudbu i nocne cari,
O rijeci lude, kako vas mrzim,
Kestenjasto atomsko jezgro kulira
Domovina moja je mjesto
Hiljadu kristalnih kapi ljetne tople kise,
Ukocen polumrtav pogled
